Moj prvi 3/4 shimmy

"We're fools whether we dance or not, so we might as well dance.", (japanska poslovica)
"Practice is a means of inviting the perfection desired.", Martha Graham

Kada sam početkom 2009 odlučila staviti snimku sebe s radionice gdje prvi put pokušavam napraviti 3/4 shimmy na web, danima sam razmišljala da li je to ispravan potez.
Nisam znala gdje će snimka završiti i koliko od vas će umirati od smijeha.
Duboko sam udahnula i stisnula 'objavi' s nadom da će vam snimka poslužiti kao inspiracija i poticaj za vježbanje. I po komentarima koje sam dobila, nisam pogriješila.

Opširnije...

Vježbom do savršenstva

Papa Štrumf, koliko još?

Često se na satovima sjetim tog pitanja - polaznice pitaju kada će i one moći plesati kao plesačica koju su vidjeli na pozornici ili nakon što 4-5 puta ponove novi pokret koji im ne ide od prve.

Orijentalni ples zahtijeva istovremenu izolaciju različitih dijelova tijela, koji se koordinirano poreću čineći cjelinu.
Ukratko, plesačica cijelo vrijeme mora misliti na pravilno držanje, položaj stopala ili korake, bokove, trbuh, prsni koš, ramena, ruke, dlanove, vrat, glavu i lice. I uz sve to disati, pratiti muziku i paziti na izraz lica.
Nije tako komplicirano kako zvuči, ali zahtjeva vježbu.

Mišićna memorija
Učenje plesa je proces koji uključuje razvoj motoričkih sposobnosti i vježbanje mišićne memorije. Tj, vježbamo pokrete sve dok ih ne počnemo izvoditi automatski bez svjesnog razmišljanja o njima.
Mišićna memorija se lako razvija kod novih pokreta, ali je puno teže ispraviti pogrešno naučeno. Zbog toga je važno pokrete učiti izvoditi ispravno čim se započne s plesom. Mnogi plesači nikad ne pređu granicu osrednjosti jer im se previše žurilo da stignu do naprednijeg dijela.
Stara poslovica 'Vježbom do savršenstva' je neispravna. Trebala bi glasiti 'Pravilnom vježbom do savršenstva'.
Preuzeto s DanceDictionary
wikipedia o
mišićnoj memoriji

Opširnije...

PRVI JE NAGLAŠEN, ILITI DVA OGLEDALA :)

A sada nešto potpuno drugačije - muški glas u Oazi s dojmovima o metamorfozi njegove supruge 

Prošli tjedan sam sjedila na terasi dragih prijatelja - ona je moja polaznica, ali s vremenom smo postale bliske prijateljice.
Dok je nosila čaj i kekse iz kuhinje, ponosno je 'vrpoljila' guzom pokazujući kako joj dobro stoji suknja. Preciznije, kako joj puuuuuno bolje stoji stara suknja.
Ali ono što je privuklo moju pažnju bio je zadovoljan pogled njezinog supruga koji nije odvajao oči s nje. I to nakon 29 godina hodanja, 28 godina braka i 3 djece.
Nisam mogla, a ne prokomentirati: 'Davore, a kako bi bilo da ti napišeš koju riječ o tome kako je ples utjecao na tvoju ženu?'
Pogledali su se i zaključili da je to savršena ideja.
Pročitajte tekst koji ju je dočekao uz jutarnju kavu točno na njihovu 29-tu godišnjicu hodanja:


- Kako ti ovo izgledaaa? Jel' doooobroo?
Iskusno oko se odiglo iznad novina (koje su mrvicu skliznule nadolje, da oslobode donji dio gornjeg vidnog polja), zavirilo i zatreptalo. Prst joj ispod pupka. Pokazuje.
–Super!! Nemoš' imat mira ako ona hoće potvrdu neke svoje misli, ideje ili radnje. Bolje odmah nadignuti obrvu, znakovito zaklimati i reči: 'Wooow.' To odmah donosi mir. Barem na kratko. Barem pola stupca. I tako čitaš pomalo…

Ali, iskusno oko se ovoga puta odiglo, novine su ispale iz iskusnih ruku i iskusna usta su se neiskusno razjapila. Bemti, kaje ovo? Hej!? Di mi je žena? (Tko će sada tražit' novu?)


Počelo je prije nepune tri godine. Bi plesala. Pleše. Dapače, neka pleše. I više. Pa bi vježbala doma. Ali ne ide na slijepo. Ogledalo. Na vrata, tu jedino stane. Klizna su,izdržat će (ja radio, znam!). Pa se gleda. Pa hvata ritam. A ispada svako malo. Nije ni čudno. Niti se sjećam kada smo zadnji puta plesali. Isplesala se, veli, davno prije, još u SC-u i LAP-u i tom điru. OK. Ali ritam. (Tada je ritam bil osnova, nemoš' fulat, sve da hoćeš. Tum-Tum-Tu-Tum. Sve je bilo ritam. Pjesma je bila samo ritam.)
Ne, ne, ne! Slušaj. Ne ide ako ritam prilagođavaš pokretu. Onda se gubiš. Pokret prema ritmu. Prvi je naglašen. Tako. Bolje je. Pa joj priđeš, odozada, pa ju zagrliš, odozada, (hmmmm) pa ju vodiš u kretnji, pritom glasno brojeći… Prvi je naglašen! Prvi… Prvi… Pa Vi plešete nakon toliko…

I plešete, tako. Pogled je na ogledalu, prati Vaše kretnje, i vidiš da ona prati. Konačno prati korak. I prvi je naglašen. I je. I vidiš u ogledalu vas kao nikada do tad. Novi pogled. Ne nužno ljepši ili bolji ili…, jednostavno drugačiji. I plešete. Nakon toliko vremena. Plešete.

Opširnije...

Vrtnja

Plesom derviša sam opsjednuta vec jako dugo.
Često sam nalazila članke ili video isječke na tu temu, gledala ih impresionirana tim umijećem i pomalo tužna što mi je ta vještina nedostižna. Vjerovala sam da su za takvo što potrebne neke natprirodne sposobnosti, stanje duha u koje ja opterećena svakodnevicom nikada neću doći.

Kada sam vidjela najavu radionice, nisam ni trenutka dvojila trebam li doći ili ne.
Sve ostalo postalo je nevažno, znala sam da moram biti tamo, a moje nepovjerenje prema samoj sebi da ja to mogu svladati u času je bilo nadglasano željom da pokušam!
Na radionicu sam došla otvorena i bez velikih očekivanja, djetinje radoznala, straha od nepoznatog maknutog u stranu.

Opširnije...

Jedna malo osobnija pozivnica

Pozivam vas na 'Miris jasmina'
i premijeru mog dvodijelnog kostima

Da riješimo odmah na početku … 'Miris jasmina' je ona predstava u kojoj JA, Ivana, nastupam.

Rezultat silnih 'izleta' u Ljubljanu, koji su mnogi doživljavali kao shopping-gastronomske izlete i neobavezno druženje grupe žena.
To je razlog što sam zadnjih mjeseci (godina?) odbila mnoge pozive na kavu, izlaske, tulume …

Prva pozivnica koju sam poslala naša je službena pozivnica članica plesne skupine Banat al Ward (još se pokušavamo uživjeti u novu definiciju našeg druženja). A sada bih vas i ja osobno htjela pozvati, kroz svoju plesnu priču.

Opširnije...