Tjedna doza plesa i smijeha
- Details
- Published: Tuesday, 07 June 2011 07:41
"...I znajte da sve i jedna prekrasno plešete. Nemojte dozvoliti da vam kažu suprotno..." Ivanine riječi sa zadnjeg sata na kojem sam bila zvonile su mi u ušima dok sam razmišljala o plesanju...
Naime, službena večera sa živom muzikom i plesom pred cca dvije godine značila bi da:
a) ne pojavljujem se na tome
b) bježim ranije
ili (i najboljem slučaju)
c) stojim sa strane i vrtim se na mjestu sa ramenima...
Na užas mojih najboljih frendica koje su me pokušale uvjeriti u suprotno (ma znate ono … kad ne vidite/čujete nešto iz treće ruke, nećete ni vjerovati 
, sorry Stela, Jasmina, Ema i Maja 
)
Danas? Nije me briga da li me netko gleda, bokove sam detektirala pred par mjeseci na plesnom tečaju, a ostalo nekako izlazi iz toga.
Kao prvo, zašto ples? Jer ja i teretana, ili ja i aerobik, ili ja i trčanje, jednostavno nismo dobitna kombinacija. To je "ljubav" koja traje u najboljem slučaju 2 mjeseca s puno trzavica.
Ja i ples na prvo se nismo bas voljeli. OK, ja nisam baš voljela ples. Ne znam točno u kojem se to trenutku počelo mijenjati, ali je. Uz to tjedni dolasci na trbušni, nisu samo dolasci na ples, već i na druženje i smijeh. Ne postoji bolji način za razbijanje umora i/ili nezadovoljstva od 90 minuta smijeha.
Vježbanje? Pa, dobro sad... ima i toga. Kao sto rekoh... Otkrila sam da imam bokove, ulovila sam se u razmišljaju s kojim se osmicama penjem uz stepenice, shvatila sam da se te iste osmice mogu ubaciti u bilo koje drmusanje... 
Je, je, je... i dalje ima pokreta koji mi graniče sa znanstvenom fantastikom i za koje smatram da ih jedino Ivana može izvesti, bez obzira koliko ona tvrdila da to nije tako. Ali polako, kroz koju godinu, možda me stvarno uvjeri u suprotno.
N.M., 05/2011.
