Orijentalna pustolovina

Andreja, Zagreb

Željela sam nešto što će biti drugačije od klasičnog aerobika i fitnessa. Htjela sam se baviti nečim što će biti fizička, ali i mentalna aktivnost, da stalno učim nove stvari. Svakako nešto što će mi više biti ugoda i razbibriga, nego napor vođen pritiskom o zdravom načinu života, vježbanju, skidanju kila i pokazivanju utegnutih mišića.

Kad sam otkrila orijentalni ples, široj publici poznatiji kao trbušni ples, napokon sam pronašla aktivnost koja je ispunila više od mojih očekivanja.

Prvo sam ga doživljavala kao malo zabave i mrdanja stražnjicom, međutim, brzo sam se uvjerila da orijentalni ples nudi puno više od zadovoljavanja osnovnih potreba za tjelesnom aktivnošću - zahvaljujući voditeljici Ivani i njenom načinu podučavanja te grupi djevojaka s kojima plešem u okviru radionica koje organizira udruga Oaza.

Prvi koraci
Još se jako dobro sjećam prvog sata na koji sam došla odjevena kao za aerobik. Pravo čudo da nisam navukla znojnik i tenisice.

Naravno, ništa me nije boljelo. Pokretala sam mišiće za koje uopće nisam znala postoje, ali sam se silno namučila odgonetnuti u kojem djelu moga tijela su smješteni!

Trebalo je svega nekoliko plesnih radionica, a da se počnem otvarati. Kao u američkim filmovima kada «neuglednu» djevojčicu pretvaraju u «ljepoticu».

Prvo je krenulo sa promjenom odjeće, počela sam više pažnje posvećivati tome što ću odjenuti, koji nakit ću staviti.... Zatim, je krenulo sa postupnim otkrivanjem tijela, ponajviše trbuha... Napokon ga više ne osjećam kao dio tijela koji strši kao višak i ne znam kuda da ga smjestim.

Više od samog užitka kretanja
«Ljepota orijentalnog plesa je u tome što ga mogu plesati žene svih građa!» rečenica je koju bih često čula od voditeljice Ivane, a ja ju prenosim dalje prijateljicama kako bih ih ohrabrila da nam se pridruže i učine nešto dobro za sebe i svoje tijelo.

Iako sam na tečaj orijentalnog plesa krenula početkom godine, većina mojih prijatelja i prijateljica još uvijek na to gleda s podsmijehom, znate ono «trbušni ples, hm...hm...hm» i popratne iluzije... sve dok ne počnem dijeliti priče o narodnim običajima, folkloru ili raznim plesovima o kojima sam također naučila na tečaju.

I naravno, uvijek ih pozovem da malo zaplešu sa mnom... To je ipak najbolji način za ukidanje predrasuda!

Ako me upitate što se sve promijenilo od kada plešem orijentalni ples, mogu samo ponoviti ono što je spomenuto u članku Trbušni ples:

Članak je prvotno objavljen na net.hr 13.10.2006.