Kako dati drugome ono što nemaš
- Details
- Published: Saturday, 09 February 2013 22:02
ili
Kako voljeti, ako ne voliš sebe
Ovo je jedna istinita i intimna priča, uglavnom o meni ali i o nekome tko je, ni kriv ni dužan, bio žrtva moje nesigurnosti i nevoljenja sebe.
Obzirom da su nam životi i danas na neki način isprepleteni i da će zajednički poznanici vjerojatno pročitati ovaj tekst, promijenila sam neke detalje da zaštitim njegov identitet. I naravno, prije nego što je ovaj tekst otišao u javnost, pročitao ga je i složio se da bude objavljen.
Za potrebe ovog teksta, zvati ću ga Nikola.
Nikola i ja se znamo iz srednjoškolskih dana, kretali smo se u istom društvu, sretali na istim tulumima.
Iako svako od nas ima drugačiju teoriju kako je do toga došlo, na jednom tulumu smo se poljubili i tako počeli ´hodati´.
Nije dugo trajalo, znam da sam bila okrutna prema njemu i da sam na kraju prekinula vezu na ne baš lijep način i godinama nismo razgovarali nakon toga iako smo se kretali u istom društvu.
Možda je on i želio razgovarati, ali ja sam ga uporno izbjegavala sjećajući se kakva sam bila prema njemu.
Počela sam osjećati potrebu da mu se ispričam, ali se nije pojavljivala prilika, do nedavno.
Nisam imala izbora nego sjesti do njega i koliko god sam se trudila ignorirati ga na početku, na kraju smo vrlo ugodno razgovarali.
Drugo jutro sam mu poslala mail s isprikom.
Evo isprike sa zakašnjenjem od 20tak godina ….
Započeli smo priču o strahovima iz mlađih dana, a moram priznati da nisam baš najponosnija kako sam se ponijela prema tebi.
Svoje strahove i nemogućnost komunikacije sam iskalila na tebi.
Iskreno, više se ne sjećam detalja, ali imala sam ti potrebu to reći.
To je pokrenulo prilično intimnu, i za mene bolnu prepisku.
Naime, ja se nisam sjećala zašto i kako sam ga ostavila, dok me nije podsjetio na neke detalje.
Tada me je tek bilo sram, ali me i preplavila bol kada sam shvatila koliko sama sebe nisam voljela i cijenila.
Sjećao se i kako smo proveli jednu noć zajedno … Ne očekujete previše - nije bilo noćnih tramvaja, nitko nije imao auto i cijelo društvo je zaspalo pred jutro po raspoloživim ležajevima, uz znanje i blagoslov roditelja …
I činjenica da me ne zanima seks ga nije pretjerano smetala jer je bilo zabavno grliti se, ljubiti i maziti … pa nije mu se negdje žurilo.
Kako je to izgledalo s moje strane?
´Ledena kraljica´ bi bio najbolji opis – da bi izbjegla da me bilo što povrijedi, nisam pokazivala emocije niti puštala nikoga blizu. Nikola kaže da sam djelovala snažno i kao da mi nitko ne treba.
Dodajte tome još činjenicu da sam išla u pretežno mušku srednju školu, da su dečke lupali hormoni te njihovu sklonost lovačkim pričama, pa sam se morala i nositi s reputacijom koja me je pratila (obzirom da nisam bila sklona alkoholu i opijatima, nije mi jasno kako sam samo zaboravila sva ta brojna iskustva i partnere).
I nije mi bilo na pamet ljubakati se u javnosti kao što su to radili neki iz našeg društva.
Ako niste primijetili, Nikola je uživao u našoj vezi, a ja sam ga držala na udaljenosti jer sam mislila da ga zanima samo seks, a ne ja.
Uz činjenicu da nisam bila zadovoljna svojim izgledom, postojao je i paradoks da sam privlačila i previše neželjene pažnje muškaraca (traperice i 3 broja prevelika karirana košulja nikad nisu spadale u kategoriju izazovnog oblačenja) i nisam se znala nositi sa slikom i očekivanjima koju su mi drugi nametnuli.
Nikola nije imao šanse jer ja nisam vjerovala da sam vrijedna da me itko voli zbog mene same.
On je uživao u svakom trenu sa mnom, a ja sam testirala njegove namjere.
I da, ni njemu nije bilo ´cool´ ljubiti se pred svima. Vjerojatno bi to saznala da sam rekla što me muči.
Nakon te prepiske, satima sam plakala i ´meditirala´ perući kupaonicu i prozore.
Razmišljala sam i o brojnim drugim vezama gdje sam bila pretjerano tolerantna ili puštala da me gaze jer sam smatrala da trebam biti zahvalna na tome da me netko drugi voli.
I o svim drugim odnosima gdje sam bila na gubitku jer sam smatrala da ´nisam dovoljno´ – lijepa, pametna, zabavna, inteligentna, kreativna, sposobna …
´Ledena kraljica´ u meni nije u potpunosti nestala, pojavljuje se kad got se osjećam slabo i nesigurno, ali polako uviđa da nije dobro došla i da ću radije pokazati drugima kako se osjećam nego se skrivati iza nje.
Sada znam da sam dovoljno, što već, i da sam vrijedna tuđe ljubavi i pažnje.
Ali za to sam morala zavoljeti sama sebe, sa svim vrlinama i manama.
A što je bilo s Nikolom i sa mnom?
Oprostio mi je, pozvao na kavu, izgrlili smo se i smijali svojim mlađim verzijama.
Sada polako gradimo prijateljstvo, izmjenjujući preporuke za filmove i recepte za zdrave deserte.
Nikola,
hvala što si mi dopustio da ovo podijelim, što si dopunio moje uspomene predivnim detaljima, na svim komplimentima i što me nasmijavaš svojim izborom filmova.
