Učitelji i podrška

Učitelji otvaraju vrata, ali vi morate ući sami.
~kineska poslovica

U kratkom razdoblju, suočila sam se s tamnim sjenama koje su mi ostavile osobe koje su na razne načine imale učiteljsku ili mentorsku ulogu u mom životu.

Emocije su eskalirale kada se na satu suvremenog plesa koje pohađam pojavila žena kod koje sam prije četvrt stoljeća prvi put zaplesala - tada je ona bila nepoznata učiteljica plesa, a danas je ´faca´ na plesnoj sceni.
Njezine pedagoške metode su bile takve da polaznicama koje nisu bile iznimno talentirane nije davala podršku i poticaj da se dalje bave plesom, a upute nisu bile primjerene dobi i iskustvu polaznica. I da, to je ista ona koja mi je stalno govorila da previše jedem.
Vjerujem da ona to nije radila namjerno, već najbolje što je znala iz onoga što je naučila od svojih učitelja/ica.

Ono što me je najviše zaprepastilo je bila njezina pojava i hod, koji ničime nisu odavali njezinu plesačku povijest. Čista suprotnost nekim meni dragim učiteljicama iz svijeta orijentalnog plesa koje su ušle u 60te godine i još uvijek su zadržale eleganciju i ženstvenost u svom kretanju i držanju.

Onda je tu i bivši asistent s fakulteta koji je vodio jedan od praktikuma.
Kada sam došla s nekim tehničkim pitanjem, počeo mi je objašnjavati i onda stao u pola rečenice i sav važan rekao ´Kolegice, nema smisla da vam objašnjavam, vi to ionako ne bi shvatili.´
Bijesno sam odgovorila ´Da bolje je da ne gubite vrijeme jer sigurno ne bi shvatila´ i izletjela iz učionice.
Vjerujte mi, naučila sam i shvatila kasnije i puno kompliciranije stvari od toga, ali mi je svejedno bilo neugodno kada sam se našla za istim stolom s njim na jednom sastanku.

Ne mogu zaobići ni učiteljice orijentalnog plesa – iako to nikad nisu rekle, podučavajući su imale auru da koliko got se trudile nikada nećemo uspjeti  savladati neke stvari. Još gore, neke na-učive stvari su prezentirale kao urođeni talent koji je ne-naučiv.

Naspram njih nekolicinu, u mom životu je bio puno veći broj onih koji su mi, uz dobru kombinaciju čvrste ruke, visokih kriterija, poticanja znatiželje i kreativnog razmišljanja te podrške, pomogli da sam osoba kakva jesam.

Naravno da nas je kao djecu i tinejđere frustriralo kada nam nešto nije išlo i odbijali smo učiti određene predmete (matematika je čest primjer) ili sudjelovati u nekim aktivnostima (ples ili sport), ali problem nije bio isključivo u nama.
Postoji fama da je za pisanje, slikanje, pjevanje, ples, sport  isl potreban talent … Ali talent je samo mali dio koji se nadograđuje vježbom i radom, a uloga učitelja bi trebala biti da potakne znatiželju za učenjem/vježbanjem/istraživanjem.

Kada pokušavamo naučiti neku vještinu u odrasloj dobi (da, i stari pas može naučiti nove trikove, jedino mu treba malo duže), trebali bi već prihvatiti činjenicu da nam nešto možda neće ići od prve, te naći balans između užitka koji nam neka aktivnost pruža i vremena koje moramo uložiti za svladavanje .
A uloga učitelja/mentora je da nam pomogne na tom putu savjetima i usmjerava nas.

A odnos učenik-učitelj je dvosmjeran, oboje uče i otkrivaju u tom procesu i pridonose mu, učitelj znanjem i iskustvom, učenik svojim pitanjima i znatiželjom.
 
Kad je učenik spreman, učitelj se pojavljuje posvuda.
~Dan Millman