Plesni stilovi i kostimi
- Details
- Published: Thursday, 06 March 2008 20:48
Ako se još dvoumite biste li se okušale, pročitajte osvrt na povijest orijentalnog plesa iz pera plesačice Ivane Medvedec. A onda zavežite maramu oko bokova i zaplešite!
Ne zna se kada točno valja datirati početak povijesti plesa, no već se na prethistorijskim crtežima nalaze slike plesača. Pokretima su imitirali svijet koji ih okružuje te plesali u slavu božanstava koja su štovali.
Na svim kontinentima su pronađene figurice boginja, a svaka kultura ima svoju priču o Majci Zemlji/boginji plodnosti. Za razliku od današnjih kanona ljepote, njih su krasili prenaglašeni ženski atributi - prsa, trbuh i bokovi.
Oko 500. godine prije Krista, stotine kultova boginja cvjetalo je područjem Mediterana i Bliskog istoka.
Kako su postupno monoteističke religije postajale dominantne, žene su polako gubile ulogu u vjerskim svečanostima.
Primjerice, židovski vjerski obredi nisu sadržavali glazbu i ples, niti su se oslanjali na osjete. Branilo se štovanje slika, a boje, mirisi i senzualnost isključeni su iz vjerskog rituala. Obredi su se sve više oslanjali na čitanje pisane riječi. Kršćanstvo i islam su slijedili isto načelo.
Orijentalni ples
Sam naziv ´trbušni ples´, ne samo da nije ispravan, već se može smatrati i uvredljivim u zemljama iz kojih ti plesovi potječu jer povlači negativne konotacije vezane uz nastupe za zapadne turiste, oskudne kostime, kabaretski tip nastupa s naglaskom na elemente zavođenja i striptiza.
Na arapskom se zove ´raks sharki´ ili ´raks al sharki´, a u turskom ´oryantal tansi´ što se prevodi kao ´orijentalni ples´ ili ´ples orijenta´.
Krajem 18. stoljeća, europski trgovci i istraživači koji su putovali Afrikom, nisu imali prilike vidjeti druge žene osim profesionalnih zabavljačica, stvorivši iskrivljene zaključke o trbušnom plesu kao sredstvu zavođenja.
Pronalaskom fotoaparata, pojavljuju se slike plesačica pornografskog sadržaja.
Osim serija razglednica s lascivnim fotografijama, predstavljanih kao scene iz svakodnevnog života, neke i danas cijenjene publikacije objavljivale su takve fotografije pod krinkom znanstvenih istraživanja.
No, teško je povjerovati da bi žene u arapskom svijetu odlazile na čajanku s prijateljicama - obnaženih grudi.
Europljani nisu primjećivali razliku između pokreta trbuhom i zdjelicom. Činilo im se da plesačice plešu trbuhom, pa je vjerojatno otuda došao naziv ´trbušni ples´.
U to vrijeme su se u Europi pokrivale čak i noge stolova i stolica, pa nije teško zaključiti kako je na njih djelovao prizor plesačica.
Iako se plesačice na slikama često prikazuju vrlo oskudno obučene, one su u pravilu bile obučene po modi viših slojeva društva, a centar arapskog modnog svijeta bio je Istanbul.
Ghawazee i Ouled Nail Plesačice naroda Ghawazee i Ouled Nail iznimka su u arapskom svijetu gdje su žene strogo odvojene od muškaraca.
Ghawazee i Ouled Nail bile su mahom profesionalne zabavljačice, no i obične žene su plesale u krugu obitelji.
Plesale su za sebe i jedna za drugu, zabavljajući i opuštajući se. Ples je također bio jedan od tradicionalnih načina pripreme za porod.
U ograničavajućoj okolini, žene nisu imale puno izbora u načinu izražavanja, pa je ples služio i kao način komunikacije.
Stilovi Suprotno uvriježenom mišljenju, orijentalni ples nije jedna vrsta plesa, već zajednički naziv za grupu plesova koji vuku porijeklo s istog geografskog područja.
Smatra se da je orijentalni ples kakav danas poznajemo nastao početkom dvadesetog stoljeća. Današnji orijentalni ples je kombinacija folklornih elemenata, vjerskih obreda i baleta.
Baladi
Baladi je jedan od stilova orijentalnog plesa. Pleše se uglavnom na mjestu i ne koristi se trbuh.
Prsni koš se također slabo koristi, ruke se skoro uopće ne koriste i drže se blizu tijela. Ples zapravo dolazi iz nutrine, a tijelo se doima kao da će eksplodirati.
Plesačica ne mora gledati publiku, već se može povući u sebe. Baladi nije ples namijenjen publici, već plesačici.
Saidi
Ovaj se ples pleše sa štapom, a nastao iz borbene tehnike ´raqs tahtib´. Pleše se isključivo u galabiji - vrsti tradicionalne nošnje.
Prve slavne plesačiceŽena koja će posebno ostati zapamćena u povijesti orijentalnog plesa je Libanonka Badia Masabni (1894.-1974.). Kao djevojku ju je otac silovao, pa su je poslali u samostan.
Ubrzo je pobjegla u Aleksandriju, gdje je počela pjevati te upoznala kabaret-umjetnika Nagiba Ryhanija koji ju je podučavao glumi.
U pauzama kabaretskih točaka je plesala, svidjela se posjetiteljima i postala iznimno popularna, pa je 1920. godine otvorila kasino Badia.
Odgojila je poznate plesačice Bebu Ezeldin, Tahiu Charioca, Samiu Gamal i Naimu Akif.
Sve su ove plesačice uglavnom izvodile baladi. Kako je to statičan ples i slabo se koriste ruke, koristile su puno elemenata koje su vidjele u holivudskim filmovima te dodale svom kostimu veo.
Plesale su u cipelama kako bi publici dale do znanja da su bogate, a često su krivo interpretirale baletne elemente.
Novi stilovi Šezdesetih godina u SAD-u pojavio se novi stil, danas poznat pod nazivom American Tribal.
Ovaj stil nastao je mješavinom tradicionalnih i modernih plesnih stilova Azije, Indije, Bliskog istoka, sjeverne Afrike i Španjolske.
Vizualni identitet koji njeguje je drugačiji, i otvoreniji je prema korištenju elemenata drugih stilova te izboru muzike.
Orijentalni ples danas
Posljednjih nekoliko godina orijentalni ples je doživio veliki boom. Žene su otkrile dobrobiti plesa - osim što vježbaju, zabavljaju se, stječu nova prijateljstva, otvaraju prostor propitkivanja vlastite ženstvenosti i kreativnog izražavanja.
Orijentalnim plesom se može baviti svaka žena, bez obzira na godine, kondiciju, dovoljna je dobra volja i marama oko bokova.
Nažalost, mediji prečesto potenciraju zavodničke i erotske elemente plesa, umjesto onoga što je njegova bit - uživanje žena u plesu i svom tijelu te druženju s drugim ženama.
Ivana Medvedec
plesačica orijentalnih i folklornih plesova
Ako vas zanima više o orijentalnom plesu, pročitajte:
- Isabel Fonseca, Sahranite me uspravno - Cigani i njihov put
- Fatima Mernissi, Zaboravljene vladarice u svijetu Islama
- Esad Đuraković, 1001 noć - Izabrane priče
- E. W. Said, Orijentalizam
- Penelope Shuttle, Peter Redgrove, Mudra krv
- Gabrielle Roth, Putovanje do ekstaze
- Anita Diamant, Crveni šator
- Rosina-Fawzia B. Al-Ra, Grandmother´s Secrets: the Ancient Rituals and Healing Power of Belly
- Iris J. Stewart, Sacred Woman, Sacred Dance: Awakening Spirituality Through Movement and Ritual
- Karin van Nieuwkerk, ´A Trade Like Any Other´: Female Singers and Dancers in Egypt
- Wendi Buonaventura, Serpent of the Nile & I Put a Spell on You
- Lawrence Morgan, Flute of Sand
- M. Gimbutas, The Language of the Goddess
- T. Hobin, Belly Dance, the Dance of the Mother Earth
Članak je nastao na osnovu prezentacije održane u Booksi 06.07.2006. i objavljen na net.hr 29.09.2006.