PRAVILA ŽANRA … KADA JE KOSTIM U PITANJU

Prilikom čitanja ovog članka molim vas imajte na umu da mu je cilj da vas nasmije i potakne da pogledate plesne stilove s pravilima izvan njihovih umjetničkih kanona.

Mnoge od mojih 'plesnih' prijateljica nisu samo ljubiteljice orijentalnih plesova, već rado pogledaju i predstave drugih stilova – od baleta, suvremenog plesa, tanga, pa sve do raznih folklornih plesova.
Ponekad nam je zabavno komentirati kako bi bilo neki kostim ili plesni korak/figuru uklopiti. unutar drugog plesnog stila.

Jedna od temeljnih stvari u orijentalnom plesu koju su se moje učiteljice trudile usaditi bila je da ni u kom slučaju ne dozvolimo da se vidi unutarnja strana bedara (iako se štošta promijenilo zadnjih godina).

U baletu je sasvim normalno da plesačica napravi špagu stojeći na jednoj nozi i da je partner okreće tako da svi u publici mogu provjeriti kakva je njezina 'tuta' s donje strane (postoje glatke i s volančičima).

Za ples koji se smatra vrhuncem elegancije, neobično puno pokreta je bazirano na figurama koje vam daju pogled na međunožje plesačice.
A tu su i dueti s muškim partnerima koji za hvatišta koriste dijelove tijela koji u ne-plesnom svijetu sigurno ne bi bili primjereni.
Usprkos svemu, balerine nikad nisu postale predmet seksualnim maštarija većine kao trbušne plesačice (ako provjerite ponudu erotskih kostima – uz medicinsku sestru, opaticu i policajku, naći ćete i haremsku plesačicu, ali ne i balerinu).

A tek suvremeni ples….
One često plešu samo u trikoićima kroz koji se ocrtavaju sve konture tijela i nema pokreta koji nije dozvoljen.
Ponekad čak plešu u toplesu, a plesni dueti znaju biti i vrlo senzualni i vrlo strastveni.

Burleska i performansi nisu za one osjetljive na golotinju jer uglavnom ne ostavljaju previše mjesta mašti. 
Kada sam performerice iz 'Cabaret New Burlesque' pitala kada se osjećaju nage na sceni dobila sam neočekivan odgovor – 'Kada imamo lošu rasvjetu'.

Naravno, postoji i određena uniformiranost kad je šminka i frizura u pitanju.
Balerine su poznate po svojim urednim punđicama i dramatično iscrtanim očima, suvremene plesačice se često ne zamaraju time da su našminkane i kakva im je frizura jer su njihove koreografije fizički na rubu akrobacija i do kraja predstave su oblivene znojem, a orijentalne plesačice su opsjednute šljokicama, umjetnim trepavicama i dugom valovitom kosom (sve smo čule horor priče o umetcima koji su odlučili odletjeti usred nastupa ili molbe učiteljica da pranje kose ostavimo za kupaonicu a ne za pozornicu).

Šalu na stranu, ako malo proučimo povijest svakog plesnog stila, lako je vidjeti kako se kostim mijenja kroz vrijeme i prilagođava tome da se na najbolji mogući način istakne plesna tehnika određenog stila, uz eventualne kostimografske zahtjeve vezane za priču.

Ono što me je potaklo da podijelim ova zapažanje bio je članak o pravilima u garderobama egipatskih plesačica i plesača, te nedavni dojmovi s jedne predstave orijentalnih plesova.
Naime bilo mi je zanimljivo koliko sam se brinula kada je jednoj od plesačica rasporak izgubio kontrolu i dao mi puni uvid na njezino rublje (srećom imala je donje rublje i bilo je u skladu s kostimom). Naime, kada su prije 2 godine na 'Feminističkoj predstavi bez naslova' performerice nastupale tokom cijele predstave nage, to mi se uklapalo u koncept i nimalo me nije uznemiravalo.
A nakon predstave se povela rasprava o kostimu gošće iz Egipta … Naime njezin grudnjak je bio pravo čudo jer usprkos tome koliko je bio plitak i brojnim akcentima prsima ništa se nije prelilo. Neke od prisutnih su čak razvile teoriju da je ili zalijepljen za tijelo plesačice ili ista nema bradavice jer anatomski nije moguće da se barem nisu nazirale (sjedile smo u 2gom redu).