početna

102 ulaznice

Details: Published: Tuesday, 06 January 2015 19:23

U 2014. sam bila na 102 događanja koja iziskuju ulaznicu – kino, kazalište, balet, izložba, cirkus, …

Počelo je slučajno.
Kako loše pamtim imena filmova i predstava koje sam odgledala, počela sam skupljati ulaznice.
Koverta s ulaznicama za 2013. je bila znatno deblja od one za 2012., pa me zaintrigiralo da vidim o kojem broju ulaznica se radi.
74 ulaznice u 2013. je zvučalo puno dok ih nisam stavila u excel tablicu i razvrstala po mjesecima i tipovima događanja. U prosjeku su to 3 događanja u 2 tjedana ili 6 mjesečno.
Ni to ne zvuči loše dok se ne uzme u obzir da su neki mjeseci odskakali – 7 i 8 zbog skoro potpunog izostanka kulturnih događanja, te 6 i 12 zbog natprosječnog broja događanja.
Svi znamo da je ljeto u Zagrebu mrtva sezona kad je u pitanju kultura. 6ti mjesec je mjesec festivala (Tjedan suvremenog plesa, Festival Animafest), a u 12tom je veliki broj prigodnih predstava i produkcija.
Na popisu posjećenih događanja nije bila niti jedna opera niti koncert klasične glazbe. Zanimljivo, to su i inače najslabije posjećena događanja u Zagrebu.

I tako sam si postavila cilj za 2014. - 100 ulaznica.

Napomena:
Molim sam moju dragu prijateljicu Mary Novosel, s bogatim novinarskim iskustvom i više izdanih knjiga, da provjeri ovaj tekst. Poslala mi je poruku: 'Super, ali je malo previše matematički'.
Da, matematički je jer osim što mi je to struka, moj mozak voli brojeve, omjere, statistike … Neki brojevi su lijepi, neki nisu, neki su mi zanimljivi, jako volim simetriju, ali uvijek uzimam neparan broj kolačića uz čaj …

RADIONICA ZA MOJU DUŠU

Details: Published: Tuesday, 06 January 2015 19:54

Još nisam upoznala ženu koja je u svijet orijentalnog plesa ušla s ciljem zarade.
Priče su raznolike – od oduševljenja tuđim nastupom, slučajnog odlaska na tečaj, do promjene plesnog stila.
Spominje se osjećaj slobode, ženstveni pokreti, mogućnost da se izraze, trenutak opuštanja i vrijeme za sebe, …

Ali brojne plesačice, pogotovo kada počnu nastupati i/ili podučavati, odabiru radionica pristupaju slično kao da grade poslovni CV – one na kojima će naučiti koreografije, kombinacije, stilove ili plesačice koji su trenutno 'in'.
I nema ništa loše u takvom pristupu jer se na taj način usavršavaju u vještini u kojoj inače uživaju.

Ipak, svaka od nas doživi neku radionicu kao transformirajuću i posebnu.
Za mene je to bila radionica sufi iscjeljivanja s Amel Tafsout.

Tražeći informacije o sufi vrtnji, na jednom od plesnih foruma sam našla dojmove polaznice s jedne Ameline radionice.
U to vrijeme o njoj nije bilo previše informacija na internetu osim njezine web stranice na kojoj je bilo par tekstova o berberskim tradicijama iz kojih potiče.
Tih par tekstova je bilo dovoljno da me zaintrigiraju i da pratim njezin raspored radionica po Europi.
Dvije godine kasnije, gostovala je u Beču i znala sam da moram otići na njezine radionice iako nisam znala šta me očekuje na njima.

POVIJEST ORIJENTALNOG PLESA U EUROPI

Details: Published: Monday, 29 September 2014 18:42

Upozorenje!
Ovaj tekst može imati slijedeće nuspojave:
- Rodila sam se na krivom mjestu i u krivo vrijeme.
- Briga zbog odgovornosti u stvaranju povijesti.

Čim se počnete imalo ozbiljnije zanimati za orijentalni ples, doći ćete do informacija o povijesti orijentalnog plesa - kako se razvijao i mijenjao kroz vrijeme, od prvih zvijezda orijentalnog plesa u Egiptu, preko Reda trupe do današnjih vrhunskih plesačica.
Također se puno zna o američkoj sceni i plesačicama koje su bile ključne za razvoj scene.

A šta je s Evropom?

Na intenzivu s Mariom Ayom, poveo se razgovor o povijesti plesa na Evropi i uz mnoštvo činjenica koje nam je ona dala, prisutne su podijelile i svoja iskustva.

Krivo vrijeme, krivo mjesto

Za razliku od Amerike koja je bila odredište brojnih imigranata, Evropa nikad nije doživjela tako masovno useljavanje, ako izuzmemo Njemačku s brojnom turskom i grčkom zajednicom.
Prve plesačice su se pojavile u Njemačkoj jer su Turci pozivali plesačice da nastupaju na vjenčanjima i obredima obrezivanja.

Što se tiče naših krajeva, tu mislim na zemlje bivše Jugoslavije, prije 90-tih je bilo puno studenata iz zemalja iz kojih potiče orijentalni ples.
Većina njih bi se nakon studija vratila u svoje zemlje, a oni koji bi ostali obično su se nakon udaje/ženidbe za lokalnog partnera/partnericu integrirali i prihvatili lokalne običaje.
Obzirom na burne godine koje su uslijedile, nije bilo osnivanja zavičajnih klubova.

Orijentalni ples je u Evropi dolazio u 2 krajnosti:
- kao kulturno događanje, uglavnom predstave folklornog tipa
- pojedinačne točke unutar kabaretskih predstava

POGLED UNATRAG - KAKO SE PROMIJENILA PLESNA SCENA UNAZAD 10 GODINA

Details: Published: Sunday, 24 August 2014 20:17

Ovo ljeto sam se puno družila s plesačicama starije generacije – učiteljicama koje podučavaju preko 20 godina i kolegice s kojima sam zajedno zakoračila u svijet orijentalnih plesova prije više od 10 godina.

Nije ovo žal za proteklim vremenima koliko pregled kakve promjene su nam donijeli Internet, jeftini letovi i ekonomske krize.

Organizacija radionice u vrijeme kad nije postojao široko dostupan Internet, facebook i jeftine avionske karte, bio je pravi avanturistički poduhvat.
Često plesačice nisu imale ni snimke na YouTube-u, pa su se polaznice oslanjale na usmene preporuke.
I kada je u gradu već bila gostujuća plesačica, svi su željeli iskoristiti priliku za proširiti svoje znanje i uobičajeni format radionica je bio dva dana po 4 sata.
Sada su radionice rascjepkane na termine od po 1,5-2h gdje su teme strogo definirane – tehnika, kombinacije i koreografija.
Rijetko ostaje vremena za povijesni kontekst, improvizaciju, razumijevanje muzike.

VIŠE OD OKU VIDLJIVOG

Details: Published: Sunday, 24 August 2014 20:07

Na jedno radionici osobnog razvoja, naši mentori su započeli s provokacijama da bi nas izbacili iz ravnoteže.
Pogodilo me kada me zasuo s paljbom:

Kakva si ti to trbušna plesačica?
Vidiš li kako se oblačiš?
Podučavaš žene ženstvenosti a sama se ne želiš potruditi oko šminke.
Kakvo je to držanje.

Sjećam se da je bila kasna zima i da se radionica održavala u konferencijskoj dvorani jednog hotela.
Nisam tamo bila prvi put i znala sam da je prostor klimatiziran i na temperaturi preniskoj za mene koja sam zimogrozna, pa sam se dodatno zagrnula šalom.
A kako je radionica trajala cijeli dan, odabrala sam udobnu odjeću i obuću.

Jedan od zadataka tokom višednevne radionice je bio da dođemo odjeveni izvan svog uobičajenog stila - za mene je to značilo vrlo seksi haljina, štikle i šminka.
Dobila sam puno komplimenata, ali da li sam to bila ja?
Da li bi trebala po tome biti vrednovana?